"MOŽE DOĆI DO NESREĆE NA SETU, OD UBISTVA STATISTA I GLUMACA!" Ana je jedina žena u Srbiji koja se bavi oružjem: Ja sam tu da se pravila poštuju!
U svetu iza kulisa serija i filmova, gde opasne scene zauzimaju okvir ekrana, stoji jedna žena, čija je tiha snaga jednako dramatična kao i same scene koje čini realnim. Ona nije zvezda ispred kamere, ali bez nje ni jedna scena ne bi mogla da funkcioniše. Može se reći da je ona esencija momenta kada pištolj mora da puca precizno, bez greške, bez nesigurnosti.
Njen zadatak je da stvori red u haosu, da na setu svaka puška, svaki metak, svaki trenutak bude u skladu sa pravilima i sa sigurnošću. Žena koja ne govori samo o filmskim oružjima, ona progovara i o zakonu, o ustanovama, i o primeni propisa, ali i o tome gde pravila ostaju samo na papiru, a gde postaju prepreka.
Ana Simonović, oružarka, bila je gošća emisije "Neispričano", koja se emituje na Kurir televiziji:
- Ljubav prema oružju je došla sa poslom. Pre nekih 10 godina sam došla na film, rodila sam treće dete i odlučila da sebi ispunim to porodiljsko, kako ne bi sedela besposlena. Bavili smo se air-softom. To je igra, simulacija borenja, rata. Sa tim što su replike verne originalu 1/1, po veličini, težini. Igrom slučaja sam došla u kontakt sa produkcijom Radoša Bajića i kreće naša saradnja sa njima na filmu. Učestvovala sam u saradnji na nečemu lepom. To je sve krenulo samo od sebe i izučavajući oružje sam dospela tada do divnih ljudi, žandarma, penzionera. Objasnili su mi kako oružje funkcionište i ja sam kao štreber učila to. Kada gledam oružje, osećam moć i lepotu. Neko voli čizme, a neko oružje. Ali, to nije moja preokupacija, posvetila bih ozbiljnu pažnju i novac tome.
Snimanje serija i korišćenje oružja
Ana naglašava da se tokom snimanja nikada ne koristi prava municija:
- Ako pogledamo domaće serije, to su Južni vetar, Crna svadba, Tajkun. Državni službenik, Klan, 11 reči, svaka serija gde imate scene pucanja - tu smo mi. Da li to bila i ja kao oružarka ili neko od mojih kolega, nebitno. Ali, recimo, na setu nemate pravo oružje i pravu municiju. To ljudi moraju da shvate. Ne postoji pravi metak na setu, niti će ikada postojati. I ono što čak vidite da izgleda kao pravi metak, to je metak koji je onesposobljen i koji samo tako izgleda. Nikada nećete videti na setu da je neko doneo pravu municiju. Osim, ako neko nije želeo da nemerno počini zločin. Ja sam tu d se poštuju pravila, ako se to izostavi može doći do nesreće na setu, od ubistava statista, glumaca. Pre svake scene, imate nekog od oružara koji će glumcu dodati oružje i pokazati mu pre te scene da je oružje bezbedno za korišćenje, da je cev prazna.
Uzrok tragedija u Srbiji
Otkad su se, nažalost, desile pojedine tragedije u Srbiji, o tome se dosta polemisalo: Ana objašnjava li to može uticati na psihu mladih ljudi i ko uopšte pribegava takvoj vrsti igre, gde želi fiktivno sebe da izlaže ratnoj opasnosti i oružju:
- Po parkićima ste uvek imali dečake i devojčice koji se igraju da li partizana i Nemaca, ili Japanaca, uvek je to bilo u porivu da se igramo nekog rata. Bilo je i u vaše vreme. Ovo je samo slična igranka za malo stariju decu. Čak i za odrasle, da se ne lažemo. Ali ako idemo malo dublje u tematiku, airsoft se kao takav koristi sada i u vojnim i policijskim vežbama. Vi imate i u našoj vojsci situaciju da se airsoft
koristi i u obukama - kaže Simonović i dodaje:
- Nije to baš varijanta da je to neki underground sport koji koriste ljudi koji u sebi imaju adrenalin i poriv da nekoga upucaju ili nešto slično. Ne, to je samo jedan adrenalinski sport koji zahteva pokret, preciznost, saradnju sa kolegama i slično. Airsoft kao takav ja ne vidim kao ništa sporno. Da, dovodio se u korelaciju sa zločinom koji se desio u Ribnikaru iz razloga što su otac i dečak igrali airsoft, a to ne mora baš ništa da znači. Jer vi u svakom poslu imate izuzetke, imate i službeno lice koje izvrši neki zločin.
Simonović kaže da se želja čoveka za oružjem javlja kao želja da pobedi sebe, da proveri koliko ste zapravo spremni za neku eventualnu situaciju.
- Ovo nije ni malo lak sport, kao i svaki drugi sport. Ne znam da li ste nekada bili u streljani ili na strelištu, ali jednom kada opalite taj metak i shvatite da niste precizni i da jednostavno niste uspeli da postignete taj svoj cilj, vi pokušavate dalje i dalje, da sebe dovedete u neko savršenstvo. Ja pre svega to gledam kao na savršenstvo. Kako ćete vi uskladiti svoj um, disanje, svoju ruku i sve ostalo da postignete ono što je vaš cilj u tom trenutku - da pogodite metu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs